| Slaven Perović
Pictures of all
times
Writing about Izzy
de la Soyo's work is understanding the liveliness of modern substrates:
in her art, as well as in the art, and accordingly in the civilisation
itself.
During the last several years since Izzy started to exhibit on the Australian
scene, she has made a salto mortale. Jumping from neoneanderthalism, she
ended up straight in the middle of neopostmodernism.
In her new incarnation Izzy introduces herself as a painter, although
her way of thinking stays graphic. Along with classic painting tools,
she also uses matrix. Her acrils on canvas are based in eclecticism. Therefore,
they are full of parallel and vertical layers from milleniums of artistic
heritage. Her expression belongs to all times. It is based on the universal
view, it neither begins nor ends.
Like the majority of modern artists, especially the ones who are faithful
to the old traditions, Izzy looks to the past with interest. She enters
the dialogue with its brightest moments, which become the base of her
newest phase. Conserving the richness of citations, she puts them into
complex relationships of baroque diversity.
Her space has many layers. Its sedimentation is accentuated with full
colors, white and black. Depths between those layers are the place of
sacra conversatione between everything consumed until now and the archetipical
Jesus, who is, although in different incarnations, the only possible for
Izzy. Her return to figuration, which, depending on our abilities, talks
to us with its understandible and clear language about its meaning and
sense, is remarkable.
Izzy de la Soyo protureformatically uses the pictoresqueness of old and
new layouts which cause our immediate reflex - we communicate with Jesus.
Cool, with hope.
Zagreb, Saturday,
September 25th, A.D. 2004
Slaven Perović
SLIKE SVEVREMENOSTI
Pisati o radovima
Izzy de la Soyo znači shvatiti ivotnost podgrada nazočnih u sadanjosti.
Kako njezinoj tako i u onoj umjetnosti,a time i same uljudbe.
U nekoliko posljednjih godina, kada je Izzy poćela izlagati na australskoj
sceni, napravila je salto mortale. Odskocivi, od neoneandertalizma
doskočila je usred neopostmoderne.
Njezini akrili na platnu, a ona je prvenstveno slikarica, cak i kad radi
grafike, utemeljeni su u eklekticizmu, a time uslojeni i vodoravno i okomito
svim onim to su nam tisucljeća umjetnicčkog stvaranja ostavila u
nasljede. Njezin je izraz svevremen, nema niti kraja niti početka. Temelj
mu je svesagledivost.
Kao i većina suvremenih umjetnika, pogotovo onih vjernih starim tehnikama,
Izzy sa zanimanjem promatra prolost. Ulazi u dijalog s njezinim
najsjajnijim trenutcima i na njemu gradi svoju najnoviju fazu. Sačuvavi
sjaj i rasko samih citata smjeta ih u sloene odnose
barokne razvedenosti.
Sama tehnologija rada temelji se na koritenju platna, kista i matrica
kao osnovnih oruda koja interaktivno stvaraju njezine kompozicije. Njihov
je prostor slojevit, a sedimentalnost je naglaena bojama u punom
sjaju pa crnom i bijelom. U tim dubinama i plicinama meduslojnosti odvija
se sacra conversatione izmedu svega do sada konzumiranog i, iako u raznim
njegovim pojavnostima, za Izzy jedino moguceg - arhetipskog Isusa. Ono
to je vrlo znakovito u cijeloj prici je povratak figuraciji koja
nam, oviseći o naim mogucnostima, svojim razumljivim i svima jasnim
jezikom govori o svom smislu i značenju.
Izzy de la Soyo protureformacijski koristi slikovitost starih i novih
predloaka na koje reagiramo uvjetovanim refleksom - saobraćamo s
Isusom. Cool, ufajući se.
Zagreb, subota, 25.
rujna A.D 2004.
|